Europska komisija objavila je prvu evaluaciju pravila kojima se uređuje Ured europskog javnog tužitelja, utvrdivši da je ta institucija ostvarila rezultate u zaštiti proračuna EU-a, ali se i dalje suočava s neujednačenom potporom i pravnim poteškoćama u državama članicama. Izvješće je objavljeno 18. rujna, pet godina nakon što je EPPO započeo operativni rad.
Ocjena se odnosi na pravni okvir uspostavljen Uredbom o EPPO-u. Dio je šireg pregleda načina na koji EU sprječava, otkriva i istražuje prijevare na štetu svojih financija. Zajedno s njom objavljena je i zasebna evaluacija Europskog ureda za borbu protiv prijevara, OLAF-a. Nalazi su namijenjeni informiranju daljnjeg rada na odnosu između europskih tijela i nacionalnih vlasti.
Komisija je zaslugom EPPO-ove strukture pripisala to što istražiteljima pomaže uočiti veze između osoba, tvrtki i transakcija u različitim državama. Njegov središnji ured u Luksemburgu surađuje s europskim delegiranim tužiteljima u državama članicama sudionicama. Taj aranžman omogućuje da se predmet vodi kao prekogranična istraga, dok se kazneni progoni odvijaju pred relevantnim nacionalnim sudovima.
Pregled je utvrdio posebnu vrijednost u složenim predmetima koji obuhvaćaju više od jedne jurisdikcije. Transakcija koja se u jednoj državi čini izoliranom može biti povezana s istim tvrtkama ili osobama drugdje. Okupljanje tih evidencija može promijeniti razumijevanje sumnjivog postupanja. Institucionalno pitanje koje je Komisija ispitala jest omogućuju li pravni i operativni aranžmani EPPO-a taj rad na učinkovit način.
Objavljena usporedba pokazuje porast istraga s 515 u 2021. na 3602 u 2025. Iznos obuhvaćen nalozima o zamrzavanju porastao je sa 147,3 milijuna eura na 1,13 milijardi eura u istom razdoblju. To su mjere istražne aktivnosti i imovine na koju se odnose nalozi. Ne bi ih trebalo prikazivati kao broj osuda ili iznos koji je konačno povraćen javnim proračunima.
Ta je razlika važna za jednu od preporuka izvješća. Komisija je pozvala na snažnije dokaze o ishodima rada EPPO-a i povratu sredstava. Pokretanje predmeta, ishođenje naloga o zamrzavanju, osiguravanje osude i povrat novca različite su faze. Korisna evaluacija mora pratiti te faze, a ne pretpostavljati da povećanje na početku postupka automatski daje isto povećanje na njegovu kraju.
Izvješće je utvrdilo i područja u kojima bi pravni okvir mogao bolje funkcionirati. To su nejasnoće u uredbi, razlike u nacionalnoj provedbi, poteškoće u razmjeni informacija s drugim tijelima i neujednačena potpora država članica. Svako od toga može utjecati na to kako se europska istraga vodi u praksi, čak i kad je formalni mandat institucije jasan.
Nacionalna provedba važna je jer EPPO ne djeluje kao zaseban europski sustav kaznenih sudova. Njegovi tužitelji vode predmete kroz nacionalne pravne sustave. Razlike u dostupnim postupcima i praktičnoj potpori stoga mogu oblikovati način na koji se dokazi pribavljaju i postupci vode. Ocjena Komisije te razlike navodi kao pitanja za daljnji rad, a ne najavljuje da su nacionalni kazneni postupci zamijenjeni.
Evaluacija EPPO stavlja uz bok OLAF-u, Europolu, Eurojustu i drugim tijelima uključenima u zaštitu financijskih interesa EU-a. Njihove su funkcije povezane, ali različite. OLAF provodi administrativne istrage i može preporučiti financijsko, administrativno, stegovno ili sudsko postupanje. EPPO provodi kaznene istrage i kaznene progone. Suradnja mora povezivati te funkcije uz poštovanje različitih ovlasti i svrha svakog tijela.
Komisija je svoj širi pregled protuprijevarnih aranžmana EU-a pokrenula u srpnju 2025. Najnoviji nalazi poslužit će kao podloga za procjenu učinka koja obuhvaća uredbe o EPPO-u i OLAF-u te direktivu o kaznenim djelima koja utječu na financijske interese Unije. Objava evaluacije jedna je faza u tom političkom procesu. Ona sama ne mijenja zakonodavstvo niti istražiteljima daje dodatne ovlasti.
Za čitatelje koji ocjenjuju izvješće najjači je zaključak uži od tvrdnje da je EU riješio prekograničnu prijevaru. Komisija smatra da je model EPPO-a učinkovit i utvrđuje mjerljiv rast njegova rada. Istodobno navodi da je potrebno poboljšati dokaze o ishodima, suradnji i nacionalnoj provedbi. Ti nalazi mogu supostojati jer operativno širenje i institucionalna dosljednost mjere različite stvari.
Sljedeće političke odluke ovisit će o tome kako će se nalazi evaluacije pretočiti u konkretne prijedloge i praktične promjene. Rujansko izvješće daje Komisiji osnovu za taj rad, uključujući odnos između kaznene provedbe i upravnog povrata. Konačni oblik bilo kakve reforme ostavlja otvorenim. Za EPPO je neposredni rezultat pozitivna ocjena njegova doprinosa uz određen popis problema koje postojeći sustav još treba riješiti.
Izvori:
