Europska komisija objavila je prikaz radionice koja je poslužila za pripremu prve Protukorupcijske strategije EU-a. Izvješće je objavljeno 31. kolovoza, a odnosi se na rasprave održane u Bruxellesu 10. i 11. lipnja. Sudjelovali su predstavnici država članica, institucija i tijela EU-a, organizacija civilnog društva i akademske zajednice.
Sastanak je organiziran putem Mreže EU-a protiv korupcije. Cilj mu je bio prikupiti stajališta o tome kako bi se prevencija, provedba zakona, integritet u javnim institucijama i međunarodna suradnja mogli obuhvatiti jednom strategijom. Kolovoška objava izvješćuje o tom savjetodavnom radu. Ne najavljuje da je strategija donesena niti da su dogovorene njezine konačne mjere.
Prvog dana okupile su se države članice i tijela EU-a. Sjednicu je otvorila Marie-Hélène Boulanger, tadašnja vršiteljica dužnosti ravnateljice za vladavinu prava, temeljna prava i demokraciju. Rasprave su razmatrale elemente pristupa na razini EU-a i mjesto preventivnih mjera, uz posebnu pozornost na procjenu rizika korupcije prije nego što se razviju u kaznene predmete.
Procjena rizika odnosi se na to gdje odluke i postupci organizacije mogu biti ranjivi. U kontekstu javne uprave to može značiti ispitivanje načina na koji su raspoređeni odgovornosti, informacije i diskrecijske ovlasti. Naglasak radionice na prevenciji usmjerava pozornost na uvjete u kojima se odluke donose, uz istraživanje nedoličnog postupanja nakon što se posumnja da se dogodilo.
Sudionici su raspravljali i o provedbi zakona: kriminalizaciji, otkrivanju, istrazi i kaznenom progonu kaznenih djela korupcije. To su povezane faze, ali postavljaju različita praktična pitanja. Zakonska definicija utvrđuje zabranjeno postupanje; otkrivanje skreće pozornost na moguće slučajeve; istraga provjerava dokaze; a kazneni progon iznosi navode pred sud. Prikaz Komisije te funkcije tretira kao dijelove iste političke rasprave.
Prekogranična suradnja i razmjena informacija također su bile na dnevnom redu. Navodna korist, odluka na koju se željelo utjecati i prihodi od postupanja mogu biti povezani s različitim jurisdikcijama. Suradnja stoga može biti važna čak i kad je sama javna odluka lokalna. Radionica je o tome raspravljala, a da sastanak nije prikazan kao operativna istraga imenovanog slučaja.
Drugog dana sudjelovanje je prošireno na civilno društvo i akademsku zajednicu, a otvorila ga je Irena Moozová, zamjenica glavnog ravnatelja Komisijine uprave za pravosuđe. Rasprava je razmatrala ulogu obrazovanja, istraživanja, medija i drugih skupina u sprječavanju korupcije i potpori javnom integritetu. Istražila je i kako bi se podaci mogli koristiti za utvrđivanje rizika i praznina u postojećim politikama.
Uključivanje tih skupina odražava raspon informacija koje mogu pridonijeti javnom nadzoru. Istraživači mogu ispitivati obrasce u evidencijama, novinari mogu istraživati odluke i potrošnju, a organizacije civilnog društva mogu skretati pozornost tijela na zabrinutosti. Te se aktivnosti razlikuju od kaznene istrage, ali mogu informirati raspravu i pomoći u utvrđivanju pitanja na koja javne institucije moraju odgovoriti.
O podacima se raspravljalo kao o sredstvu za ispitivanje rizika korupcije, a ne kao o automatskom utvrđenju nedjela. Ponavljani obrasci, neobične transakcije ili praznine u evidencijama mogu opravdati daljnje ispitivanje. Ipak su potrebni kontekst i dokazi prije nego što se mogu donijeti zaključci o pojedincu ili organizaciji. Objavljeni prikaz ne opisuje novu bazu podataka EU-a niti najavljuje da je usvojen određeni analitički sustav.
Buduća strategija nadovezuje se na Komunikaciju Komisije o borbi protiv korupcije iz 2023. i najavljena je u njezinu programu rada za 2026. Radionica je jedan dio šireg savjetodavnog procesa, uz poziv na dostavu dokaza, otvoreno javno savjetovanje i ciljane rasprave s dionicima. Ti zasebni kanali daju Komisiji različite oblike doprinosa u pripremi.
Izazov politike jest povezati mjere o kojima se raspravlja s odgovornostima koje se mogu provesti i ocijeniti. Obveza prevencije treba način za utvrđivanje i rješavanje rizika. Obveza provedbe zakona treba institucije sposobne ispitati navode i pokrenuti opravdane predmete. Obveza javnog sudjelovanja treba pristup informacijama koje se mogu preispitati. To su praktične implikacije tema o kojima se raspravljalo, a ne dodatne odluke objavljene na sastanku.
Kolovoški prikaz bilježi teme i sudionike uključene u pripremu strategije, ali konačne političke izbore ostavlja otvorenima. Ne iznosi dovršen akcijski program, novi proračun ni vremenski okvir za svaku predloženu mjeru. Sljedeći sadržajni razvoj bit će sadržaj same strategije i odgovornosti vezane uz njezinu provedbu. Zasad je potvrđeni korak savjetovanje koje je prevenciju, kaznenu provedbu zakona i javni nadzor dovelo u istu raspravu.
Izvori:
