Talijanski istražitelji pretražili su prostore i 24. rujna započeli zamrzavanje imovine u predmetu koji uključuje navodno fiktivno osposobljavanje zaposlenika. Ured EPPO-a u Napulju navodi da je tvrtka za gospodarenje otpadom iz javno podupretog fonda za osposobljavanje dobila više od 6,6 milijuna eura koristeći račune za tečajeve koje radnici nikad nisu pohađali.
Operaciju je provela jedinica gospodarske i financijske policije Guardia di Finanza u Salernu. Uslijedila je nakon porezne revizije provedene u tvrtki 2025. Informacije otkrivene tijekom te revizije razvile su se u istragu koja uključuje financijske interese EU-a, uz zasebne talijanske postupke zbog sumnje na kaznena djela u vezi s stečajem.
Prema EPPO-u, zadruga je izdavala račune za osposobljavanje zaposlenika koje nije pruženo. Ti su računi navodno podupirali zahtjeve talijanskom Fondu za nove vještine, programu za radnu snagu sufinanciranom iz Europskog socijalnog fonda plus. Tužiteljstvo sumnja i da je nezakonito potraživano dodatnih 500.000 eura poreznih olakšica povezanih s osposobljavanjem.
Javni novac bio je namijenjen potpori osposobljavanju radne snage i razvoju vještina. U navodnom aranžmanu dokumentacija je tu aktivnost prikazivala kao održanu iako istražitelji kažu da su tečajevi bili fiktivni. To je središnji činjenični spor u objavljenom predmetu: je li osposobljavanje na kojem su se temeljili zahtjevi i računi doista isporučeno.
EPPO je zatražio hitni nalog za zamrzavanje 6 milijuna eura. Financijska policija izvršavala je tu mjeru kad je slučaj objavljen. Nalog o zamrzavanju ograničava pristup imovini dok postupak traje. Sam po sebi ne utvrđuje krivnju, a iznos obuhvaćen nalogom ne treba smatrati dokazom da je 6 milijuna eura već vraćeno javnim računima.
Brojke u objavi opisuju različite dijelove istrage. Više od 6,6 milijuna eura odnosi se na novac koji je navodno dobiven iz fonda za osposobljavanje. 500.000 eura odnosi se na porezne olakšice potraživane u vezi s osposobljavanjem. 6 milijuna eura vrijednost je hitnog naloga o zamrzavanju. Izvještavanje o njima kao o zamjenjivim ukupnim iznosima prikrilo bi razliku između navodne koristi i mjere poduzete radi osiguranja imovine.
Tužitelji kažu da su prihodi naknadno korišteni za financiranje poslovne djelatnosti, uključujući plaćanja zaposlenicima i dobavljačima. Taj se navod odnosi na kretanje novca nakon što je dobiven. Ne znači da je svaki zaposlenik kojem je tvrtka isplaćivala plaću ili svaki dobavljač koji je primio uplatu po računu svjesno sudjelovao u prijevari. Objava utvrđuje sumnjivi mehanizam financiranja bez te šire optužbe.
Stvarni poslovni trošak sam po sebi ne utvrđuje zakonitost financiranja korištenog za njegovo plaćanje. Zahtjevi za osposobljavanje i kasnija uporaba novca zasebna su pitanja. Ako su se izvorni zahtjevi oslanjali na usluge koje nikad nisu pružene, istražitelji bi i dalje morali utvrditi navodno lažno prikazivanje čak i ako je dio dobivenog novca otišao na uobičajene troškove poslovanja.
S druge strane, sam račun za osposobljavanje ne može pokazati je li se tečaj održao. Pravilna ocjena morala bi povezati navedenu uslugu s ljudima, datumima i aktivnošću koje opisuje. Priopćenje EPPO-a ne objavljuje evidencije o prisutnosti, rasporede tečajeva niti iskaze svjedoka. To su stoga pitanja za istragu, a ne činjenice dostupne za neovisnu ocjenu iz priopćenja.
Paralelne postupke vodi državno odvjetništvo pri sudu u Nocera Inferiore. Taj ured ispituje sumnjiva kaznena djela povezana sa stečajem koja se odnose na iste osumnjičenike. EPPO i talijanski tužitelji koordinirali su svoje pretrage i mjere zamrzavanja. Postojanje dvaju postupaka odražava različito navodno postupanje i ne utvrđuje da je ijedna istraga već dovela do presude.
Slučaj je objavljen šest dana nakon zasebnog priopćenja EPPO-a iz Milana o navodno fiktivnim poreznim olakšicama za osposobljavanje povezanima s talijanskim planom oporavka. Ta dva izvješća odnose se na različite istrage, različite aranžmane financiranja i različite mjere provedbe. Nijedna objava ne utvrđuje vezu među osumnjičenicima. Njihovo zajedničko upućivanje na osposobljavanje ne bi smjelo dovesti do zbrajanja iznosa ili procesnih događaja u dva slučaja.
Operacija u Salernu ostaje istraga navodne prijevare koja pogađa javnu potporu osposobljavanju. Objava ne navodi tvrtku ni zadrugu, ne daje cjelovit popis optuženika niti tvrdi da je suđenje počelo. Ne daje ni konačan iznos povrata. Dokazi će morati utvrditi koje je osposobljavanje bilo obećano, što je isporučeno i tko je odgovoran za zahtjeve za financiranje. Sve uključene osobe smatraju se nevinima dok njihovu krivnju ne utvrde nadležni talijanski sudovi.
Izvori:
