Četiri osobe i dvije tvrtke optuženi su u Hrvatskoj zbog sumnje na prijevaru u vezi s potporom EU-a za tvornicu za proizvodnju briketa. Ured EPPO-a u Zagrebu objavio je optužnicu 18. rujna, navodeći da su rabljeni strojevi prikazani kao nova oprema i prodani po napuhanim cijenama radi dobivanja javnog financiranja.
Slučaj se odnosi na projekt koji su podupirali Europski strukturni i investicijski fondovi i REACT-EU, program pomoći za oporavak u okviru NextGenerationEU. Prihvatljivi troškovi nabave utvrđeni su u iznosu od 945.858 eura, uz 45 % dostupnih kao bespovratna potpora. Navodna prijevara odnosi se na nabavu opreme kojom se opravdavao zahtjev za subvenciju.
Prema navodima tužitelja, direktor i osoba koja je stvarno upravljala korisničkom tvrtkom dogovorili su kupnju s ostalim optuženicima. Strojevi su bili rabljeni, suprotno uvjetima sufinanciranja, ali ih je zahtjev navodno prikazao kao nove. EPPO navodi i da su cijene bile nekoliko puta više od vrijednosti opreme.
Lanac kupnje započeo je tvrtkom u Srbiji. Druga dva optuženika navodno su koristila svoja poduzeća kako bi strojeve nabavila za 398.866 eura. Oprema je zatim prodana korisničkoj tvrtki za 935.297,63 eura. Tužitelji kažu da je preprodaja prikrila njezin status rabljene opreme, istodobno stvarajući izdatak na kojem se temeljio zahtjev za potporu.
Korisnik je od HAMAG-BICRO-a, hrvatske agencije za male i srednje poduzetnike, inovacije i investicije, zatražio 420.883,93 eura. Prema optužnici, u zahtjevu je navedeno da je nova oprema kupljena po tržišnim cijenama. Agencija je izvršila prvu isplatu od 285.904,84 eura, a zatim je odbila ostatak nakon što su otkrivene nepravilnosti.
Te brojke opisuju nekoliko različitih financijskih koraka. Izvorna kupovna cijena bila je iznos plaćen za rabljene strojeve. Preprodajna cijena naplaćena je korisniku. Zahtjev za bespovratna sredstva predstavljao je javni doprinos koji se tražio za taj izdatak, a prva isplata bila je iznos koji je zapravo isplaćen. Cijelu preprodajnu cijenu stoga se ne bi smjelo opisivati kao novac koji je isplatio EU.
EPPO korisničkoj tvrtki pripisuje nezakonitu korist od 285.904,84 eura na račun EU-a. Utvrđuje i korist od 536.431,63 eura za druge tvrtke iz razlike između kupovne i preprodajne cijene. Te navodne dobiti nastaju u različitim točkama lanca transakcija. Objava ne utvrđuje da se dva iznosa mogu jednostavno zbrojiti kao jedinstvena mjera gubitka za europski proračun.
Slučaj se vrti oko prihvatljivosti i prikaza. Stroj može biti sposoban proizvoditi brikete, a ipak ne zadovoljiti uvjet financiranja koji traži novu opremu. Slično tome, račun može pokazati da je prodaja obavljena, a da ne dokazuje da je opis robe ili njezina navedena tržišna vrijednost bila točna. Tužiteljstvo tvrdi da su ti opisi namjerno korišteni za osiguravanje potpore.
Povećanje cijene između kupnji samo po sebi nije dokaz prijevare. Poduzeća mogu preprodavati robu uz dobit. Ovdje optužnica navodi koordinirani aranžman koji uključuje prikrivanje stanja strojeva i lažne izjave u zahtjevu za bespovratna sredstva. Dokazivanje tog aranžmana zahtijeva dokaze o znanju optuženika i odnosu između kupnji, preprodaje i zahtjeva za javni novac.
Odluka o zaustavljanju preostale isplate bespovratnih sredstava ograničila je daljnje isplate, ali je prva isplata već izvršena. U javnom priopćenju ne piše koliko je, ako je išta, od tada vraćeno ili povraćeno. Ne izvješćuje se ni o nalogu za oduzimanje. Blokirani iznos, navodna nezakonita korist i dovršeni povrat zasebne su faze i tako ih treba izvještavati.
Optužnica pomiče slučaj izvan početne istrage, ali nije presuda protiv optuženika. EPPO je rekao da bi pojedincima u slučaju osude mogle prijetiti zatvorske kazne od jedne do deset godina. U objavi nisu navedena njihova imena, imena tvrtki, datum suđenja ni odgovor obrane. Ne opisuje se ni trenutačni radni status tvornice.
Sudski postupak morat će utvrditi je li strojevi svjesno krivo opisani, jesu li transakcije dogovorene kako tužitelji navode i kako treba rasporediti odgovornost među optuženim osobama i tvrtkama. Izvješteno prisustvo srbijanskog prodavatelja samo po sebi ne utvrđuje da je prodavatelj počinio kazneno djelo. Optužbe objavljene u Hrvatskoj odnose se na četiri pojedinca i dvije tvrtke navedene kao optuženike. Svi se smatraju nevinima dok sud ne utvrdi njihovu krivnju.
Izvori:
